Kasna antika, u najširem poimanju, razdoblje je značajnih političkih, ekonomskih, fiskalnih i okolišnih promjena. Iako se o njima još raspravlja, nedvojbeno su uzrokovale opću nestabilnost, zbog koje su, kao odgovor i strategija rješavanja, uvedene manje i veće inovacije, koje su dovele do značajnih društvenih, vjerskih i kulturnih transformacija. Ti se procesi reflektiraju u krajoliku kroz nekoliko globalno prepoznatih, snažno regionaliziranih, a ponekad i kontrastnih pojava, poput promjena u postojećim urbanim i ruralnim naseljima, pojava novih, često utvrđenih lokaliteta, te novonastala teritorijalna organizacija.

Načini i vremenski okviri u kojima je istočni Jadran sudjelovao u tomu valu preobrazbi još uvijek su nedovoljno razjašnjeni kako u detaljima tako i u društvenim implikacijama. Za razumijevanje društvenih odgovora zajednica istočnog Jadrana na višestruke izazove kasnoantičkih globalnih i specifičnih regionalnih procesa potrebno je prikupiti i analizirati različite nove podatke na mikroregionalnoj razini. Kroz interdisciplinarna arheološka istraživanja usmjerena na detaljno dokumentiranje stratigrafskih sekvenci, prikupljanje novih i raznovrsnih podataka, njihovu analizu i precizno datiranje, ovim će se istraživanjem identificirati inovacije i transformacije u naseljavanju u ruralnom i urbanom kontekstu, na dvama različitim područjima rimske Dalmacije: sjeverne Liburnije (Kvarner, Sjeverno Hrvatsko primorje) i središnjeg obalnog dijela istočnoga Jadrana.

Odabrane studije slučaja (otok Rab i Danilo – rimski Rider) omogućit će usporedbu lokaliteta s različitim razvojnim putanjama, okolišnim i krajobraznim značajkama te time upotpuniti dosadašnje spoznaje o odnosu između urbanih, ruralnih i utvrđenih lokaliteta kasnoantičke Dalmacije, stvarajući nove podatke potrebne za uključivanje istočnoga Jadrana u šire rasprave o kasnoj antici.